Problem sa integracijom AI u sadašnje tokove rada
Dok god budemo pokušavali da AI uklopimo u naše postojeće obrasce aktivnosti, to će izgledati izveštačeno, neprirodno i nakalemljeno i nevešto pre svega. Jer tako AI tretiramo kao “alatku koja treba da se uklopi”, umesto kao nešto što menja samu logiku rada.
Uzmemo postojeći model rada, malo dodamo tu negde AI i očekujemo da to sada bude isto kao što je čovek radio samo savršeno. Rezultati nam se nažalost ne dopadaju. Nije to to, i onda krivimo AI što nije još dovoljno savršen.
Ako želimo da iskoristimo pun potencijal AI, moramo da menjamo sam način funkcionisanja iz korena. Ja sam primetio da kada god u radu treba da započnem nešto, prvo pomislim čekaj, to bih tako radio da nema AI-ja, to je stari model, stari obrazac funkcionisanja. Ne, sada to mogu sve brže i lakše, sada to mogu da završim mnogo efikasnije. Zašto bih peške trošio sate prekucavajući ili pretražujući neke stvari ako mogu da sebi napravim očas posla alat koji će mi to završiti ili sročiti neki dobar prompt koji će mi to rešiti i tako uskratiti vreme potrebno za to.
Prava promena verovatno neće doći kroz “AI dodatke” postojećim navikama, nego kroz potpuno nove obrasce aktivnosti, kroz drugačiji način organizacije rada, drugačiji način rezonovanja i razumevanja radnih procesa pa čak i drugačiji način smisla “znanja“ i “veština“. Kroz pre svega drugačiji mindset od ovoga kojim smo “nasetovani“.
Mislim da smo trenutno baš u toj nezgodnoj prelaznoj fazi:
AI se još uvek koristimo da nam bude sekretar, pretraživač, chatbot ili samo neka vrsta add on-a, jer ga guramo u stare mentalne modele na koje smo navikli. Upravo zato mnogo toga izgleda nakalemljeno i zato mnogo toga ne radi onako kako bismo želeli, a AI pravi greške pokušavajući da se prilagodi toj nekoj zastareloj infrastrukturi.
Kad nova tehnologija stvarno sazri, ona prestane da imitira staro i počne da diktira novi oblik ponašanja.
Onda će ona postati ne AI dodatak već Full AI.
Uzmemo postojeći model rada, malo dodamo tu negde AI i očekujemo da to sada bude isto kao što je čovek radio samo savršeno. Rezultati nam se nažalost ne dopadaju. Nije to to, i onda krivimo AI što nije još dovoljno savršen.
Ako želimo da iskoristimo pun potencijal AI, moramo da menjamo sam način funkcionisanja iz korena. Ja sam primetio da kada god u radu treba da započnem nešto, prvo pomislim čekaj, to bih tako radio da nema AI-ja, to je stari model, stari obrazac funkcionisanja. Ne, sada to mogu sve brže i lakše, sada to mogu da završim mnogo efikasnije. Zašto bih peške trošio sate prekucavajući ili pretražujući neke stvari ako mogu da sebi napravim očas posla alat koji će mi to završiti ili sročiti neki dobar prompt koji će mi to rešiti i tako uskratiti vreme potrebno za to.
Prava promena verovatno neće doći kroz “AI dodatke” postojećim navikama, nego kroz potpuno nove obrasce aktivnosti, kroz drugačiji način organizacije rada, drugačiji način rezonovanja i razumevanja radnih procesa pa čak i drugačiji način smisla “znanja“ i “veština“. Kroz pre svega drugačiji mindset od ovoga kojim smo “nasetovani“.
Mislim da smo trenutno baš u toj nezgodnoj prelaznoj fazi:
AI se još uvek koristimo da nam bude sekretar, pretraživač, chatbot ili samo neka vrsta add on-a, jer ga guramo u stare mentalne modele na koje smo navikli. Upravo zato mnogo toga izgleda nakalemljeno i zato mnogo toga ne radi onako kako bismo želeli, a AI pravi greške pokušavajući da se prilagodi toj nekoj zastareloj infrastrukturi.
Kad nova tehnologija stvarno sazri, ona prestane da imitira staro i počne da diktira novi oblik ponašanja.
Onda će ona postati ne AI dodatak već Full AI.
24